Franjevački samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Široki Brijeg jedno su od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta Hercegovine. Smješteni na uzvišenju iznad grada, stoljećima su mjesto molitve, okupljanja vjernika i očuvanja tradicije.

Franjevci su kroz povijest imali veliku ulogu u očuvanju vjere, obrazovanja i identiteta naroda u ovom kraju. Samostan je kroz desetljeća postao važno središte duhovnog života, ali i obrazovanja, iz kojeg su potekle brojne generacije svećenika i intelektualaca.

Crkva je posvećena Blažena Djevica Marija, a posebno je značajno slavlje blagdana Velika Gospa kada se ovdje okuplja velik broj vjernika. Danas samostan i crkva predstavljaju prepoznatljiv simbol grada i važan dio povijesne i kulturne baštine Hercegovine.

Gimnazija fra Dominika Mandića u Široki Brijeg jedna je od važnih obrazovnih ustanova u gradu koja ima značajnu ulogu u školovanju mladih generacija iz Širokog Brijega i okolnih mjesta.

Gimnaziju u Širokom Brijegu utemeljila je Hercegovačka -franjevačka provincija školske godine 1889./90. kao franjevačku klasičnu gimnaziju (tada pod nazivom Probandat). Ključnu ulogu u njezinom razvoju, reformi i preimenovanju imao je fra Didak Buntić 1904. godine., dok je zgrada čiji se kamen temeljac postavio 1924 dobila ime po fra Dominiku Mandiću.

Zgrada gimnazije trenutno prolazi kroz obnovu i uređenje, čime se dodatno unapređuju uvjeti za obrazovanje i razvoj učenika. Smještena uz crkvu i franjevački samostan, gimnazija je dio suvremenog obrazovnog i društvenog života Širokog Brijega.

Za posjetitelje grada, ova ustanova predstavlja važan dio lokalne zajednice i svjedoči o kontinuiranom ulaganju u obrazovanje i budućnost mladih.

Čerigaj je povijesno i duhovno mjesto smješteno na uzvisini nedaleko od Široki Brijeg. Ovdje su 16. svibnja 1844. godine hercegovački franjevci, predvođeni fra Martin Ćorić, stigli iz Kreševo i osnovali svoje prvo uporište u Hercegovini.

Na Čerigaju su podigli prve Fratarske kuće, iz kojih je započela obnova duhovnog, kulturnog i obrazovnog života u ovom dijelu Hercegovine. Danas je Čerigaj važno mjesto povijesne i vjerske baštine koje svjedoči o počecima djelovanja hercegovačkih franjevaca i razvoju zajednice u ovom kraju.

Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem u Široki Brijeg jedna je od najvažnijih visokoškolskih umjetničkih institucija u Bosni i Hercegovini i značajan centar suvremene likovne umjetnosti u regiji.

Akademija je osnovana 11. siječnja 1996. godine odlukom Sveučilište u Mostaru, a njezini korijeni povezani su s bogatom umjetničkom tradicijom koja se razvijala oko Franjevačka galerija Široki Brijeg. Upravo su djelatnici i umjetnici okupljeni oko galerije pokrenuli inicijativu za osnivanje ustanove koja će sustavno razvijati likovno obrazovanje i umjetničko stvaralaštvo u Hercegovini.

Na Akademiji se danas izvode studiji slikarstva, kiparstva i grafike kroz suvremeni sustav preddiplomskog i diplomskog studija (3+2), a posebnu vrijednost predstavlja i doktorski umjetnički studij slikarstva „Ars Sacra“, jedinstven po svom fokusiranju na sakralnu umjetnost. Akademija raspolaže suvremenim prostorima za nastavu i umjetnički rad, uključujući specijalizirane ateljee, galeriju i multimedijalnu dvoranu u kojima se redovito održavaju izložbe, predavanja i kulturni događaji.

Od svoga osnutka Akademija je postala važan generator umjetničkog života ne samo u Širokom Brijegu i Hercegovini, nego i u širem regionalnom prostoru. Kroz njezine studijske programe prošli su studenti iz brojnih europskih zemalja, a kvaliteta rada potvrđena je i međunarodnim priznanjima, među kojima se ističe nagrada za lidera u prestižu i kvaliteti koju je 2008. godine dodijelila izdavačka kuća Actualidad iz Madrida.

Danas Akademija likovnih umjetnosti predstavlja važno mjesto susreta umjetnosti, obrazovanja i kreativnosti te značajno doprinosi kulturnom identitetu i prepoznatljivosti Široki Brijeg kao grada umjetnosti i kulture.

Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg jedna je od najznačajnijih kulturnih institucija u Široki Brijeg i važan čuvar umjetničke baštine Hercegovine. Smještena je uz Franjevački samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, a kroz svoj rad povezuje bogatu franjevačku tradiciju s modernim umjetničkim stvaralaštvom.

Zgrada galerije izgrađena je između 1988. i 1990. godine, a svečano je otvorena 25. srpnja 1990. Već u trenutku otvorenja imala je katalogizirano oko tisuću umjetnina, dok danas njezina zbirka broji oko 4.500 umjetničkih djela. Izložbeni prostor veći od 300 četvornih metara omogućuje stalne i povremene izložbe te različite kulturne događaje.

U galerijskoj zbirci nalaze se djela brojnih istaknutih umjetnika hrvatske i europske umjetnosti poput Vlaho Bukovac, Nikola Mašić, Miroslav Kraljević, Emanuel Vidović i Ivan Meštrović, čiji reljef Stigmata sv. Franje krasi zapadnu fasadu galerijske zgrade. Uz djela moderne umjetnosti u zbirci su zastupljeni i umjetnici hrvatske naive, poput Ivan Generalić i Ivan Lacković Croata, kao i brojni predstavnici suvremene i avangardne umjetničke scene.

Galerija je tijekom godina postala važno mjesto kulturnog života grada i regije. Osim izložbi, u njezinim prostorima održavaju se koncerti, književne večeri, predavanja i druge kulturne manifestacije. Tijekom ratnih godina galerija je nastavila djelovati, čuvajući vrijedne umjetnine i organizirajući izložbe koje su svjedočile o snazi umjetnosti i kulture i u najtežim vremenima.

Danas Franjevački muzej i galerija predstavlja nezaobilazno mjesto za sve posjetitelje koji žele upoznati umjetničku i kulturnu baštinu Široki Brijeg i Hercegovine te doživjeti bogatstvo likovne umjetnosti u jedinstvenom povijesnom okruženju.

Mokro, selo smješteno nedaleko od Široki Brijeg, jedno je od najzanimljivijih arheoloških područja u zapadnoj Hercegovini. Njegovo ime povezuje se sa starim gradom Mokriskikom, koji se spominje u djelu O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantin VII. Porfirogenet iz 10. stoljeća.

Na uzvisini iznad Mokarskog polja nalaze se ostatci prapovijesne gradine, rimske i ranosrednjovjekovne utvrde koja je kroz stoljeća služila kao obrambeno i sklonišno mjesto. Utvrda, veličine približno 180 × 60 metara, bila je zaštićena prirodnim strminama i snažnim zidovima. Na najvišoj točki vidljivi su tragovi bastiona i ostatci građevina građenih od obrađenog kamena, kao i dijelovi cisterni i drugih struktura koje svjedoče o dugoj i slojevitoj povijesti ovog prostora.

Posebno vrijedan trag starokršćanske baštine predstavlja ranokršćanska bazilika s krstionicom iz 5. ili 6. stoljeća, pronađena na lokalitetu Crkvina. Ova jednobrodna bazilika s tri apside i posebnim prostorom za krštenje svjedoči o ranoj prisutnosti kršćanstva na području Hercegovine. U blizini su otkriveni i srednjovjekovni stećci, među kojima se ističe poznati stećak „Vitko“, danas izložen ispred Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevo.

Arheološka istraživanja provedena sredinom 20. stoljeća otkrila su brojne nalaze kamene plastike i drugih vrijednih artefakata koji se danas čuvaju u muzejima u Sarajevu, Mostaru i Širokom Brijegu. Iako su ostatci bazilike ponovno prekriveni zemljom radi zaštite, Mokro i danas predstavlja važno mjesto za razumijevanje rane povijesti i kršćanske baštine ovoga kraja.

Zahvaljujući bogatoj arheološkoj ostavštini i jedinstvenom položaju u prirodi, Mokro je zanimljiva destinacija za sve posjetitelje koji žele otkriti najstarije povijesne slojeve područja Širokog Brijega i Hercegovine.

Kočerinska ploča, poznata i kao Natpis Vignja Miloševića, jedan je od najvažnijih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u Hercegovini. Ploča potječe iz 1404. godine i prvotno je služila kao uzglavlje stećka Vignja Miloševića na Kočerinskom polju. Prije više od 130 godina prenesena je u Župni dvor u Kočerinu, gdje se nalazi i danas, dok je na samoj nekropoli Lipovci postavljena replika u prirodnoj veličini.

Visina ploče iznosi 137 cm, a širina varira od 49 do 53 cm. Natpis je ispisan hrvatskom ćirilicom, a sastoji se od 80 riječi u 25 redaka, što ga svrstava među dulje sačuvane natpise na stećcima. Osim povijesne vrijednosti, ploča je značajna i zbog jezika – bilježi zapadnoštokavski ikavski govor Kočerina i okolice u 15. stoljeću.

Kočerinska ploča posebno je poznata po bogatoj ornamentici: rub gornje plohe krasi vinova loza, a u središtu je veliki križ okružen polumjesecom i rozetom. Natpis sadrži imena svih bosanskih vladara od Stjepana Kotromanića do Stjepana Ostoje, uključujući i kraljicu Grubu, te prvi put spominje mjesto Kočerin, čineći ploču iznimno važnom za lokalnu povijest.

Danas je Kočerinska ploča nezaobilazna destinacija za sve posjetitelje zainteresirane za srednjovjekovnu povijest, kulturnu baštinu i umjetnički izričaj Hercegovine